arhiva godina 2008. godina 2009. godina 2010. godina 2011. godina 2012. godina 2013. godina 2014. godina 2015. godina 2016. spacer prethodna slijedeća home
Galerija Rigo
spacer
2014. spacer Matija Debeljuh
Muzejske zbirke
Arterija IV
Snežana Golubović
Vlasta Žanić


spacer
1 
spacer
Matija Debeljuh
Grad od čelika / La città d'acciaio
Matija Debeljuh, Grad od čelika / La città d'acciaio
12. IV. - 11. V.
Galerija - Galleria Rigo
spacer
spacer
Meditacija o tragovima progresa i raspadanja
Branka Benčić

Prisjećajući se slike grada koja mu se u djetinjstvu urezala u pamćenje, Matija Debeljuh objašnjava kako je kao dijete često s majkom posjećivao njezin rodni grad Zenicu. Oduvijek me fascinirao taj grad, prizori visokih peći, dimnjaka koji ispuštaju paru kao u kakvu znanstveno-fantastičnom filmu, arhitektura tvornice, odnosno željezare koja prožima cijeli grad. Grad u vječnom oblaku dima budio je u meni maštu. Tako se kroz cijelo moje djetinjstvo ucrtao u memoriju...1

U novom radu naslovljenom Grad od čelika (sjećanje na djetinjstvo) umjetnik se usmjerava prema istraživanju industrijskog krajolika, toga, kako ga naziva, "grada od čelika". U njegovu su sjećanju upravo dimnjaci i stupovi dima,  vertikale koje definiraju gradsku vizuru, postali podjednako pokretači koji prizivaju slike iz sjećanja i podsjetnik na urbane preobrazbe i sudbine mnogih postindustrijskih gradova. Prizori koje pred nas postavlja umjetnik ne pozicioniraju samo pitanja sjećanja, već mrežu različitih odnosa - pitanja budućnosti industrijske proizvodnje, identiteta gradova, kolektivne memorije i društvene i političke stvarnosti. Jer prizore industrijske arhitekture koju promatramo u radu Matije Debeljuha, iako predstavljaju grad Zenicu, danas možemo prepoznati kao prostore koji definiraju naš društveni i kulturni krajolik, a umjetnik usmjerava našu pažnju kako bi uputio na kontekstualan okvir u kojem se reflektiraju različiti socijalni i gospodarski odnosi, aktualna stanja i trenutne pozicije ne samo u Hrvatskoj, već u regiji i globalnom kontekstu.

Novim radom Matija Debeljuh odmaknuo se od prepoznatljive estetike, prizora zavodljive ljepote koji pažljivo odabranim elementima kompozicije kadra, svjetla i sugestivnom snagom stvaraju vizualno atraktivne predodžbe čudesne, uznemirujuće ljepote na koje se naš voyeurski pogled jednostavno fiksira. U prethodnim smo radovima prepoznavali upravo specifičnu izražajnost i vizualne karakteristike videoslike, kojima je autor najčešće opisivao različita ljudska stanja i emocije poput ljubavi, tjeskobe, patnje, smrti, i kojima je vizualizirao psihobiografiju svojih protagonista kao subjektivno emocionalno polje. Ti prizori koji su bilježili stanja i osjećaje, pripadali su sferi intime.

U novom su radu u pitanju krajolik i izgrađen urbani okoliš, a prostor je lišen ljudske prisutnosti (ili je ona svedena na minimum). Otvarajući niz pitanja o suodnosu prirode i povijesti, pejzaž kao umjetnička konstrukcija predstavlja modele čovjekove konceptualizacije prostora, kako bi se reflektirala različita raspoloženja i složeni odnosi, te postaje mjesto propitivanja međuodnosa prostora, povijesti, memorije ili identiteta. Modeli reprezentacije nekog mjesta stvaraju se na temelju različitih fragmenata - slojeva iz neposredne okoline, elemenata svakodnevnog života, priča, dijelova povijesti koji grade i oblikuju procese mišljenja i percepcije, korespondiraju s društveno-političkim ili povijesnim kontekstom, dok su istovremeno odraz unutarnjih stanja, iskustava, povijesti ili priča.

Grad od čelika (sjećanje na djetinjstvo) strukturira specifičan narativ koji obuhvaća fragmente poetskih i dokumentarnih prizora industrijskih postrojenja željezare što se temelje na promatranju, a razvijaju se kao slijed različitih planova industrijskih proizvodnih pogona koji se izmjenjuju s prizorima grada, scenama prirodnog i izgrađenog okoliša. U polaganom protoku vremena, videoinstalaciju grade pomno kadrirane sekvencije prizora tvornice, dima, grada, stabala, rijeke, napuštenih igrališta. ...statičnim prizorima težim dramatizirati otuđenost mjesta i cjelokupnog društva u postsocijalističkom okruženju, kao obilježja prošlog vremena koje (ne)opstaje, kaže Debeljuh.2

Ovdje spaja zanimanje za sliku, kadar, zvuk s gotovo klasičnim zanimanjem za kompoziciju, boju, svjetlo i pejzaž, dok je pažnja usmjerena i na oblikovanje zvučnog krajolika koji ima važnu ulogu u stvaranju doživljaja i ozračja. Pažljivo kadrirajući prizore, pred nama se izlaže ikonografija industrijskoga grada u nestajanju, razvijajući narativ vizualnim predodžbama i zvučnim slikama koje sudjeluju u formiranju niza asocijacija.

Potaknut opusom američkog umjetnika Jamesa Benninga čiji dugi kadrovi, u kojima kao da se ništa ne događa, predstavljaju ...osobnu politiku fizičkog i mentalnog krajolika koji transcendira filmske slike američkog imperija i neoavangardnu estetiku američkog strukturalnog vizionarskog filma, umjetnik je pokušao zabilježiti prostor i vrijeme koji se pretapaju u ništavilo dima, rastaču i nestaju u izmaglici, kao u Benningovim "filmovima krajolika" u kojima se krajolik pretapa u vremenu. Optičkim svojstvima, lišenima radnje, predstavlja način vizualizacije vremena koje, poprimajući svojstva "tekućine", kao da lebdi između prošlosti i sadašnjosti, oscilira između jave i sna.3 Iluzija je to koju omogućavaju pokretne slike i aparatura njihove reprodukcije.

Matija Debeljuh kombinira zanimanje za eksperimentalni film, dokumentarizam i jezik videoinstalacije kako bi predstavio fizički i mentalni krajolik kao meditaciju o tragovima progresa i raspadanja.

Video ističe odnos mjesta i dokumenta, približava se karakteru poetičkog dokumentarizma i bavi se pitanjima rada, iako ne pripada žanru, odnosno formi dokumentarnog filma. Danas možemo govoriti o "dokumentarističkom zaokretu" u suvremenim umjetničkim praksama kao načinu na koji umjetnici žele uspostaviti specifičan odnos sa stvarnim, redefiniranjem vizualnog jezika, estetike, eksperimenta, kroz prikaze društvene stvarnosti i osobnih, individualnih priča.4 Velik broj vizualnih umjetnika poseže za metodama i alatima dokumentarizma koji se javlja kao referentno mjesto u suvremenoj umjetnosti i na taj način postaje sredstvo posredovanja odnosa sa stvarnim, kao način interpretiranja stvarnosti i svijeta koji nas okružuje.

U tom smislu namjera ovih kadrova nije isključivo dokumentaristički opisivati industrijski krajolik, već ukazati na reprezentaciju industrijske proizvodnje, istražujući i reflektirajući različite pozicije i načine na koje se strukturiraju značenja i doživljaj prostora. Ovo putovanje prostorom i vremenom predstavlja grad Zenicu koji se otkriva projiciranim kadrovima, kao stvaran, materijalni prostor ukazujući na procese industrijske, ideološke i ekonomske transformacije.

_____

1Matija Debeljuh, izjava o radu.
2Ibid.
3Gilles Deleuze, Cinema 2, The Time-Image, The Athlone Press, London 1989./2000., str. 56.
4Prema: Mark Nash, Experiments with truth, citirano u: Branka Benčić, Minuta šutnje, MMSU Rijeka, 2013. (katalog izložbe)

Matija Debeljuh (kratka biografija)

Matija Debeljuh rođen je 14. travnja 1980. u Puli.

Diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu Dizajn vizualnih komunikacija - videooblikovanje u klasi prof. Vlade Zrnića. Godine 2003. predstavlja Hrvatsku na bijenalu mladih umjetnika Europe i Mediterana. Do sada je izlagao na mnogim skupnim i samostalnim izložbama u Puli, Rovinju, Rijeci, Zagrebu, Sarajevu, Skoplju, Torinu, Trstu, Ateni, Vilniusu, New Yorku, Bruxellesu...

Uz nekoliko domaćih i međunarodnih radionica svakako treba izdvojiti sudjelovanje na Sarajevo Talent Campusu, projektu Sarajevo grad filma i Berlinale Talent Campusu. Eksperimentalni filmovi i videoradovi Matije Debeljuha prikazivani su na međunarodnim festivalima na kojima su osvojili i važne nagrade.

Kratka filmografija: K51, La cantina di ferro, Opsesija, Contrada.
 
spacer
spacer
Copyright © Galerija Rigo, 2007-2017. | design by Studio Cuculić | developed by STO2